Kratka povijest sportskog društva „Metalac“
Povijest rukometnog kluba „Metalac“ usko je povezana sa poviješću sportskog društva „Metalac“, koje je osnovano 15.lipnja 1929. godine.
U samom početku sportsko društvo je okupljalo nogometnu, šahovsku i hrvačku sekciju, ali ne s razlogom ostvarivanja vrhunskih sportskih rezultata, već razvijanju discipline i prijateljstva među ljudima, te pažnje i ljubavi prema bavljenju sportom. U 1949. godini sportsko društvo „Metalac“ ima četiri kluba: boksački, biciklistički, nogometni i teniski te tri sekcije: rukometnu, šahovsku i odbojkašku.
Na četrdesetu godišnjicu postojanja sportsko društvo okuplja deset klubova, dok 20 godina kasnije sportsko društvo „Metalac“ sačinjavaju: boksački klub, klub za dizanje utega, judo klub, karate klub, nogometni klub, hrvački klub, rukometni klub, stolnoteniski klub, taekwando klub, teniski klub i klub zimskih sportova.
Danas sportsko društvo „Metalac“ praktično kao da i ne postoji, iako postoje aktivni klubovi nositelja imena „Metalac“ koji djeluju samostalno i nemaju više zajedničku poveznicu sa sportskim društvom.
Povijest rukometnog kluba „Metalac“
Iako začetke rukometnog kluba možemo pronaći već u tridesetim godinama prošlog stoljeća osnutkom ženske sekcije hazene (igra u kojoj se lopta također dodavala rukom), klub za tzv. veliki rukomet formiran je nakon završetka drugog svjetskog rata. Ekipa je bila sastavljena od najboljih zagrebačkih rukometaša i osvojila je prvo mjesto na prvom prvenstvu Hrvatske. No, nakon prvog uspjeha uslijedio je nagli i neočekivani pad. Igrači su mahom prelazili u nove klubove, tako da se opstanak rukometnog kluba našao pod velikim znakom pitanja. Pojedini članovi uprave održavaju klub na životu i uspijevaju obnoviti ekipu koja 1949. godine osvaja prvo mjesto na prvenstvu Zagreba.
Kao prvaci Zagreba u velikom rukometu, igrači rukometnog kluba „Metalac“ su odigrali 1950.-te godine prvu utakmicu na malom igralištu. Sastali su se s ekipom „Maksimir“, u dvorani Velesajma na Savskoj cesti, i pobijedili rezultatom 26:19. Ta utakmica se smatra utemeljenjem malog rukometa u Zagrebu i Hrvatskoj. Međutim, već iduće sezone rukometni klub „Metalac“ se spaja s rukometnim klubom „Borac“ i praktički prestaje postojati.
Na inicijativu Saveza za fizičku kulturu općine Črnomerec 1964. godine, sportsko društvo je ponovno dobilo rukometnu sekciju. Osnovan je klub s muškom i ženskom ekipom, koje su djelovale, dakle trenirale i igrale svoje domaće utakmice na otvorenom igralištu, poznatijem pod imenom „Keglić“. Ženska ekipa „Metalca“ osvojila je prvo mjesto u Zagrebačkoj ligi i već iduće sezone prešla u viši rang natjecanja, odnosno Hrvatsku rukometnu ligu, a godinu dana kasnije to polazi za rukom i muškoj ekipi.
Najveći doseg muške ekipe rukometnog kluba „Metalac“ dogodio se u sezoni 1968./1969., kada su osvojili prvo mjesto u Hrvatskoj rukometnoj ligi i na taj način osigurali kvalifikacije za najviši rang natjecanja. U kvalifikacijama, koje su se održale u Zagrebu, nadigrali su „Lovćen“ iz Cetinja (Crna Gora), „Brodograditelj“ iz Apatina (Srbija) i „Pelagoniju“ iz Bitole (Makedonija), te time stekli pravo nastupa u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije. Klub se uspijeva u elitnom razredu zadržati svega dvije sezone, da bi 1971. godine ispao u Drugu saveznu ligu, a dvije godine kasnije u još niži rang natjecanja. Od tada počinju krizni trenuci za rukometni klub „Metalac“. Rad uprave je iz godine u godinu sve slabiji, a opada i broj članova. Kako se stanje nije popravljalo, ženska ekipa rukometnog kluba „Metalac“ je 1985. godine raspuštena i na taj način rukometni klub ostaje na prvoj muškoj ekipi i nekoliko mlađih dobnih selekcija.
Ratna događanja u našoj domovini, početkom devedesetih godina, utjecala su na brojne sportske klubove, pa tako i na rukometni klub „Metalac“. Većina igrača iz seniorske ekipe odlazi u vojsku, te klub ostaje na samo dvije momčadi. Sredinom devedesetih godina teško stanje postaje još teže kada klub na otvorenom igralištu „Keglić“ ostaje bez pratećih objekata tj. svlačionica, sanitarnih prostorija, te prostorija za djelovanje kluba općenito. Na taj način igrači su bili primorani presvlačiti se na samom igralištu.
Slabi financijski i materijalni uvjeti kluba odražavaju se tako da igrači nakon završene srednje škole prestaju trenirati ili odlaze u klubove sa boljim uvjetima. Tu svakako treba spomenuti trenera Lovru Manestra i dugogodišnjeg tajnika Damira Vlahovića, koji i u takvim uvjetima iskazuju profesionalnost i entuzijazam za održavanjem kluba na životu. U situaciji kada igrači napuštaju klub, bez priljeva novih članova, gubitkom motivacije rada i djelovanja u slabim uvjetima, te odlaskom ionako malobrojnog stručnog kadra, rukometni klub „Metalac“ je 2002. godine raspušten.
Međutim „pauza“ nije dugo trajala, već 2003. godine se okuplja igrački kadar pod vodstvom nove uprave i novog trenera, te se klub počinje natjecati u najnižem rangu, odnosno Zagrebačkoj županijskoj ligi. Nova uprava učinila je značajan korak u materijalnoj i financijskoj stabilizaciji kluba, te je vrlo brzo izboren viši rang natjecanja, tj. 3. Hrvatska rukometna liga – Središte, u kojoj se seniorska momčad i trenutačno natječe. Također, od 2005. godine započinje i organizirani rad s djecom, a danas rukometni klub „Metalac“, uz seniorsku momčad, okuplja popriličan broj djece, koja se natječu u različitim kategorijama.
